Naučila sam…

Postoje momenti u kojima o sebi imam tako visoko mišljenje. Često pomislim kako sam već naučila živjeti u ovoj zemlji čuda u kojoj svi imamo svoju percepciju i svoju definiciju normalnoga. S jedne strane, um je isprogramiran da reaguje na određene situacije onako kako bi svako “normalan” reagovao, svako ko ima ego i poštovanje prema sebi. Da opsujem onog ko me opsuje, da povrijedim onog ko me povrijedi, da “ubijem onog ko ubije”. Često me obuzme bijes, destruktivne misli, kao i sve druge ljude. Ali onda, postoji i druga strana mene, ona koja ne pripada tim šablonima. Ona koja ne postupa po njima. Ona koja je slobodna. Jer to je dio mene koji shvata da čovjek u okovima ne može da bude srećan. Zanimljivo je to kako u ovom svijetu relativnosti, često zavaravamo sami sebe, misleći da ćemo se osloboditi tek nakon što ubijemo onog ko je ubio. Ali ako razmislite bolje, šta se dešava nakon toga? Da li dolazi sloboda, sreća, da li je to zaista poenta pravde? Ko ste vi nakon toga? Postajete upravo ono protiv čega ste se pobunili. Postajete zarobljenik svojih postupaka i zarobljenik sistema. Opsujete li nekoga nakon što vas je opsovao, postajete ogledalo. Osoba koja samo reflektuje postupke druge osobe. Imitator iz bijesa, nesigurnosti i potrebe da se odbranite(na najgori način). Da li je to ono što želite biti u životu? Želite li cijeli život biti nečiji odraz?

Postoje osobe, divne osobe koje sam upoznala i koje su me naučile da sve uvijek zavisi od načina na koji posmatraš stvari. Ne mogu zaboraviti riječi osobe koju nikada nisam upoznala lično, ali čije motivacione govore i videa slušam već duže vrijeme i koja mi je svojim riječima iz dana u dan davala ideje kako da budem bolja osoba danas od one osobe koja sam bila juče. Rekla je “Nije život ono što nam se dešava, već kako mi reagujemo na to što nam se dešava.” Nisam sigurna da li je citirala nekoga ili je to bilo nešto što je i sama zaključila, ali svakako me od tada, ta rečenica vodi kroz život. Njeni govori zainteresovali su me za dalje istraživanje zakona privlačenja i ljudske psihe, pa sam naučila mnoge stvari iz raznih izvora. Učila sam sa interneta, iz knjiga, kroz razgovore, i svaka nova stvar koju saznam, izgleda kao dio slagalice koji nedostaje. Sigurna sam da mi nedostaje još mnogo dijelova, i još mnogo iskušenja (testova), ali u momentima samoće shvatam da, ako su se sve dobre i loše situacije, teški trenuci i suočavanja sa samom sobom, desile samo da bih danas bila ovdje gdje jesam, osjećajući se ovako kao što se osjećam, ponovo bih proživjela sve loše dane, svu tugu, sve loše ljude koji su me na kraju, iako im to nije bila namjera, doveli na pravi put. Sve situacije u kojima sam se našla, ljudi koje sam “izgubila”, ljudi koji su morali da odu, svojom voljom ili višom silom, pomogli su mi da saznam više o sebi, da cijenim i zavolim više ono što jesam i da vjerujem u “teoriju” najboljeg ishoda. Vjerujem da, koliko god nam izgledalo kao da je nešto moglo da bude bolje za nas od onoga što zapravo jeste, postoji nešto što nam na kraju lavirinta pokaže da je sve što se desilo bilo za -tvoje- najveće dobro. Potrebno je vidjeti širu sliku, usuditi se razmišljati na način na koji nisi nikada ranije, upoznati situacije od kojih si se ogradio. U prvoj knjizi “Razgovori sa Bogom”, piše da ne možeš znati šta jesi, dok ne saznaš šta nisi. Ja se u potpunosti slažem sa tim. Tako da je neophodno imati kontraste u životu, čisto da razumiješ ono što nisi i prihvatiš ono što jesi.

Bilo je trenutaka kada sam mislila da treba da se mijenjam, ali ne radi sebe, već radi osoba koje su mi značile tada. Pa sam se često nalazila kako prihvatam stvari koje mi ne odgovaraju, kako radim neke stvari da bih udovoljila drugima, kako pravim kompromise o stvarima o kojima nije trebalo da se prave,  a u pozadini svega toga bila sam ja, ona ja koja je odlučila da bude najbolja drugome, a ne najbolja sebi. Trebalo je dosta loših postupaka od strane drugih ljudi, izdaja, laži, licimjerja da to promijeni. I zahvaljujem Bogu što je tako, jer u najvećem kontrastu dolazi do najvećih promijena. Stvari zbog kojih sam se lomila, sada su stvari koje me ne dotiču, osobe prema kojima sam osjećala bijes, sada ih žalim. Iako sam nekada željela povrijediti osobe koje su me povrijedile, sada im želim da nekada u životu dođu na ovaj nivo, da nemaju potrebu ugroziti drugog radi svoje prividne “sreće”. Jer ja nemam i znam koliko je dobar osjećaj. I ono najvažnije, ako želite živjeti srećni, živite u sadašnjosti. Razmišljanje o budućnosti i briga o njoj vam oduzima trenutke sadašnjosti, koje možete učiniti nezaboravnim, ali samo ako ste svjesno tu gdje jeste i u trenutku u kojem jeste. Ni žaljenje, niti analiziranje prošlosti vam neće donijeti ništa novo i ništa dobro. Prošlost ste već proživjeli, znate već sve napamet, šta ima novo u njoj? Živite sada. Prošlost ostavite u prošlosti.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s